-Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, u vremenima brze industrijalizacije ondašnje Jugoslavije, Berane je bio treći grad u Crnoj Gori po ekonomskoj razvijenosti. Tada su u industrijskoj zoni na Rudešu počeli da niču privredni subjekti i fabrike koje su upošljavale više hiljada radnika različitih stručnih i obrazovnih profila. Uporedo sa instaliranjem proizvodnih pogona, u Beranama su počeli da se grade stanovi za potrebe zaposlenih radnika koji nijesu imali riješeno stambeno pitanje. Tako je nedaleko od centra grada podignuta stambena zgrada poznata kao „Morava“. Ime je dobila po istoimenoj prodavnici koja je otvorena u prizemlju te prepoznatljive višespratnice. Ta zgrada je postala siguran dom za značajan broj radnika i njihovih porodica koje su od samog useljenja počele da žive kao jedna velika familija. Sa njima su se vremenom srodili i stanari iz nekoliko susjednih zgrada i kuća, čime je „Moravin kvart” postao sinonim za drugarstvo i prijateljstvo u gradu na Limu. Posebne svečanosti u ovom dijelu grada pripremane su kada bi se nekom od „Moravaca” rodilo dijete. Tada bi od vrata do vrata prostrujala čuvena rečenica: „Noćas moramo da kapljišemo, pridalo se muško“. Takva slavlja nijesu bila rijetkost, jer je rađanje muške djece u „moravskoj četvrti“ bilo sve češće iz godine u godinu. Ta djeca su zajednički odrastala, družila se, školovala i stasavala u odrasle ljude. Mnogi od njih su, u potrazi za boljim životom, s vremenom odlazili iz Berana, dok je većina ostajala da živi u mjestu svog rođenja. Ti, sad već srednjovječni ljudi, nikada nijesu prekidali drugarske i prijateljske veze, već su nastojali da ih još više učvrste i dokažu da će do kraja života, bez obzira na sve različitosti koje im je „ponudilo“ savremeno doba, biti oni stari „Moravci” spremni da vole, raduju se, tuguju i praštaju. Oni su u međuvremenu, radi jačanja davno započetog drugarstva, formirali Društvo prijatelja „Moravci“, čiji se članovi već skoro tri decenije sastaju svake godine i to na različitim mjestima, priređujući nezaboravne susrete o kojima se priča i prepričava.
„Moravci” su se ovog ljeta sastali na planini Jelovica, tačnije u katunu „Laze Zečevića”, gdje je domaćin bio Goran Zečević, posebno zadužen za spremanje specijaliteta sa roštilja. Bila je to još jedna prilika da se, uz muziku, vrhunsku „klopu“ i „dobru kapljicu” provesele i prisjete dječačkih i momačkih dana. Svako od njih imao je svoje zadatke, trudeći se da druženje protekne u duhu krilatice: „Što luđi – to bolji, dok te žena ne uhvati“. Provodili su se na poseban i jedinstven način po njihovom prepoznatljivom scenariju, vraćajući se u vremena kad se u Beranama, zaista, srećno živjelo.
– Mi smo odrastali u jednom neponovljivom vremenu i ambijentu kad se ljudi u našem gradu nijesu dijelili na ove i one. Mi smo svi bili jedno. Naročito su taj duh zajedništva njegovali ljudi okupljeni oko „Moravine zgrade”, koja je bila stjecište uglavnom radničkih porodica. Tako smo i mi djeca bili veoma vezani jedni za druge kao da nas je jedna majka rodila. Zajedno smo rasli, tugovali, radovali se, sanjali o uzvišenim stvarima, pravili različite nestašluke i štošta drugo što je bilo karakteristično za djecu iz tih vremena. To zajedništvo i drugarstvo nas prati i do današnjih dana što pokazuje i ovogodišnje druženje koje nas snaži i vraća u bosonogo djetinjstvo puno lijepih uspomena – naglasio je Vaso Đurišić, koji se nalazi na privremenom radu u Danskoj.
Sa njegovom konstatacijom složili su se i ostali „Moravci” podsjećajući da su nedavno o svojim zajedničkim druženjima napravili dokumentarni film kao trajno svjedočanstvo o „mangupima sa beranskog asfalta“. Takođe, podsjetili su da su uradili svoju zastavu i grb na kom se, pored zvijezde petokrake, nalaze amblemi bivših beranskih fabrika Celuloze i Polimke, kao i amblemi rudnika mrkog uglja i transportnog preduzeća Jugoprevoz.
– Mi smo skoro svi radnička djeca. Naši roditelji su radili u beranskim fabrikama. Oni su nas izdražavali od svojih radničkih plata. Nažalost, danas tih preduzeća i fabrika više nema. No, one žive u našim sjećanjima. Zato smo uradili zastavu i grb na kom dominiraju upravo obilježja tih, nekad uspješnih, privrednih kolektiva. Poslije svega ostalo nam je da žalimo što u prizemlju zgrade oko koje smo odrastali nema više prodavnice koja je nosila ime „Morava“. I danas dok se družimo osjećamo miris toplog hljeba i slatkiša koji je dopirao sa rafova te čuvene prodavnice – naglasio je Dimitrije Zečević.
A da „Moravci” tokom druženja, pored ludog provoda, vole i zdrave stilove života potvrdio je nekadašnji golman, a sada fudbalski trener Nebojša Asanović.
– „Moravci”, pored toga što su nenadmašni u dizanju pivskih flaša, rado igraju fudbal, odbojku, šah, ali i karte, iako se to ne ubraja u sport. Znači da ovo društvo na svakom koraku širi pozitivnu energiju, onako kako su to radili kad su bili u najboljoj kondiciji. Od njih treba učiti kako se drugarstvom pobjeđuju negativnosti koje nijesu rijetkost u savremenom društvu – naglasio je Asanović.
Svoje zadovoljstvo zbog ponovnog okupljanja „Moravaca” nije krio ni Milovan Mišo Arsović, koji se potrudio da na nadmorskoj visini od 1400 metara obezbijedi nekoliko slobodno obučenih pjevačica i muziku uživo. Zahvaljujući njemu, nebo iznad Jelovice treštalo je do kasno u noć dok su „Moravci“ poručivali da će i dalje organizovati ovakve susrete u želji da i njihova djeca nastave tamo gdje oni budu stali.D. Jovović
Priznanja
Tokom druženja na Jelovici Udruženje prijatelja „Moravci” dodijelilo je priznanja svojim istaknutim članovima. Tako je, uz minut ćutanja, posthumno dodijeljena gramata nedavno preminulom Mladenu Ivanoviću za neizmjeran i trajan doprinos na polju afirmacije, tradicije, druženja i imena „Moravaca“. Priznanja su, kao počasnom članu uručena i Radoju Bakiću, dok je plaketu „Moravac godine“ dobio Vaso Đurišić. Nikoli Vuleviću pripalo je priznanje „Degustator godine“ na kom je utisnuta moravska poslovica: „U vinu je mudrost, u pivu je sloboda, u rakiji je snaga, u vodi su bakterije“. Priznanje „Biser godine” pripalo je Vuku Novoviću, šampion fudbalskog turnira je „Radnički plus”, dok je priznanje za najboljeg igrača turnira peripalo Nemanji Šunjeviću.